Zahvalnost. Riječ koja izumire u moderno doba

Zahvalnost. Riječ koja izumire u moderno doba

Jutros sam donijela jednu odluku. Ne nikakvu veliku. Ne, nije početak godine (svi uvijek donosimo velike odluke početkom godine) i ne nema jednog konkretnog razloga. Kao i uvijek razloga je tisuću malih, a proizlaze iz mase mini situacija kroz koje sam prošla zadnjih par godina, iz mase mini emocija koje su prostrujale mojim tijelom zadnjih par godina, iz tisuću puta kada sam bila povrijeđena, ponižena, tužna, ponosna, sretna.

Donijela sam odluku, iako je već ožujak (nemogu vjerovati), da ću svako jutro započeti s jednom sretnom mišlju o nečemu što me veseli i što je za mene sreća. To ću “zabilježiti” objavom na Instagram storiju a možda i na Facebooku, to ću još odlučiti. No to bilježenje je manje bitno.

FullSizeRender 4   IMG_1654

 

Jutros, 6.ožujka 2018. godine započela sam dan sa šalicom mirisne, tople i aromatične kave iz francuske preše koju mi je Matej kupio za jedno Valentinovo. Ili rođendan. Ne sjećam se ali znam da je bila neka lijepa prigoda i da sam baš željela tu prešu.

Ono baš baš sam ju željela jer sam veliki ljubitelj kave i rekla sam Mateju, kada ju budem imala pravit ću si kavu isključivo u njoj. Znaš, dosta mi je te nesice, to ti je instant sranje, nije dobro za organizam. U prešu se stavlja kvalitetna kava, melje se neposredno prije kuhanja. Te arome, ma jedva čekam.

Tada me Matej pitao: “Super, ali neće li ti to oduzimati previše vremena, znaš ipak nessicu napraviš za par minuta?

Samouvjereno samo mu rekla, da preša oduzima svega 10ak minuta i da ću uvijek imati toliko vremena.

I da, pravila sam kavu u njoj u startu, i zaista je to sasvim drugi doživljaj, okus, aroma. Ma sve. No onda su se zaredale obaveze, jurnjava ujutro, rano buđenje i pogodite na što sam se opet dovela? Mućkanje i brčkanje nesice u moju šalicu “to go” i pijuckanje te iste kave u autu. Nekada bi i bilo jutra kada bih stigla kuhati u preši no jednostavno se izgubila navika, preša je završila u ostavi a zrna mirisne afričke kave negdje iza svih začina i namirnica u polici.

Jutros, 6. ožujka 2018. napokon sam sama kod kuće, silazim u kuhinju a vani je još uvijek snježno bijelilo. Gledam kroz kuhinjski prozor našeg starog psa Bobija kako se lijeno proteže po dvorištu i mislim si : “Danas piješ kavu koju zaslužuješ”. Odlazim po French press, pronalazim kavu zatrpanu iza začina i uzimam nekoliko cijelih zrna na dlan pa udišem puni miris. Meljem zrna i odmah neposredno radim kavu u preši. I prilikom prvog gutljaja ovog crnog eliksira, dok lijeno gledam u snježno bjelilo donosim odluku.

Instagram_geeketa_coffee  preša

Želim svaki dan imati razloga za ovakvu sreću. Mini sreću. Jer za mene je ispijanje kvalitetne šalice kave istinska sreća. Zahvalna sam na ovom trenutku mira, samoće i spokoja maštam o novom receptu koji želim isprobati već danima. Zahvalnost na VREMENU koje imam da popijem ovu kavu, kojega često nisam imala. Zahvalnost na šalici kvalitetne kave koju si mogu priuštiti. Zahvalnost na toplini doma dok se Bobi smrzava vani. Zahvalnost na Mateju koji uvijek sluša i osluškuje moje želje i koji mi je kupio originalnu kvalitetnu French press.

Prethodnih nekoliko dana prije ove odluke, duša mi je plakala, izmučena, tužna i obeshrabrena zbog određenih događaja s kojima smo se hrvali zadnjih mjeseci. Izvana sam bila led, iznutra sam trunula poput starog isušenog drveta koje je iznutra šuplje, lagano i krhko. Kada sam pustila emocije tih par dana da prođu kroz mene, zaključila sam da su svi ti problemi samo “problemi” modernoga čovjeka koji u svemu pronalazi negativu i od malih stvari radi drame. Shvatila sam da je sve što trebamo već u nama samo to nešto tražimo na krivim mjestima. I da, znam da će mnogi reći da okolina i vanjski uvjeti utječu na čovjeka. Da, to je istina, no okolinu si sami također biramo i na koncu sve odluke donosimo sami. Uvjerena sam da mnogi od nas ni ne znaju što je pravi problem a često puta stvaranjem drame oko nekih stvari sebe pokušavamo opravdati i dati si razloge zašto smo bezvoljni, tužni i slično.

Uvijek tražimo neke velike razloge za sreću, zato sam se ja odlučila fokusirati na “mini sreću” jer ti mini trenutci zapravo tvore jedan veliki pojam sreće i zadovoljstva. Prava sreća nikada nije jedna velika stvar.

U svim tim mislima, kada sam propustila i otpustila negativne emocije zaključila sam da smo toliko nezahvalni na onome što imamo. Gledajući i krenuvši samo od najmlađih generacija koje više ne znaju što bi izmislile i što bi im se trebalo kupiti (računala, mobiteli, playstation, markirana odjeća, izleti), od roditelja, žena koje si “mažu oči” šopinzima kako bi bile sretne iako si u ogledalu i dalje izgledaju ružno unatoč 1000kn ostavljenih u DM-u i Zari a iznutra su jednako neispunjene…

Odlučila sam vratiti se sebi i biti zahvalna na tim toliko malim i sitnim stvarima koje me istinski vesele, baš poput ispijanja ove kave, poput spuštanja s brda na vreći (jer nemamo saonice) s Matejem što smo i radili neki dan, poput kupovine namirnica i tanjura za nove recepte…

Odlučila sam, iako je ožujak, jer nikada nije kasno za pozitivu. Znam da će biti dana kada ću opet “zabedirati” ili biti loše raspoložena ali baš zato, želim započeti svaki dan barem s 1 pozitivnom mišlju i biti zahvalna na svakom novom jutru. Veselim se proljeću, pa me možda zato i puknula inspiracija za ovakav tekst, ne znam. Znam da ovo nije neka revolucija i možda su i drugi imali takvih ideja no mene baš veseli.

Voljela bih pozvati i one koji žele da se pridruže ideji. Možemo stavljati svoje “sreća je” statuse na instagram stories i/ili FB, da budemo podrška jedni drugima. Ili barem oni koji skuže tekst.

Kakogod, moja odluka je tu, i želim ju pokušati ispoštovati minimalno sve do kraja ove godine a to je još puno sretnih dana (upravo počinjem računati koliko još točno dana ima do kraja godine), točno 300!

300 razloga za sreću

Koji je vaš?

Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

Pin It on Pinterest

Share This