Entuzijazam mora biti glavno gorivo za vrhunski prozivod, ali prvo moramo educirati publiku – novi jelovnik u restoranu Lipov Hlad

Entuzijazam mora biti glavno gorivo za vrhunski prozivod, ali prvo moramo educirati publiku – novi jelovnik u restoranu Lipov Hlad

Lipov hlad, restoran s iznimno dugom tradicijom u Osijeku poznat je većini domaćih i lokalnih gostiju kao mjesto koje nudi prilično jednostavan i nimalo pretenciozan jelovnik. Pizza, ćevapi, miješano meso, frigane lignje, pohano i ostali klasici restoranske ponude ovdje se mogu pronaći po prilično dobrom omjeru cijene i kvalitete. Pizze su definitivno ovdje odlične po meni, a ono što ih izdvaja od ostalih su i zanimljivi, kreativni i povoljni dnevni meniji bazirani na lokalnim i sezonskim namirnicama.

Neka od jela chefa kuhinje poput Piadine s pršutom, piletinom ili one vege su zaista jednostavne street food delicije ali nekako mi se čini da publika nije upoznata s njima. Na jelovniku se znaju naći i vrhunske tjestenine, osječki gulaš, sezonske juhe i slično, no imam dojam da takva jela ostaju nezapažena među ćevapima, pljeskavicama i pizzom, što dovodi do pitanja kakva nam je kultura hranjenja i koliko znamo što jedemo.

Imam dojam da se publika često žali na restoransku ponudu u Osijeku, a onda opet kada im se ponudi nešto drugačije, ne razumiju što konzumiraju i vraćaju se iznova istom. Da me ne shvatite krivo, “ćevape, “miješano meso” uzimam samo kao slikovit primjer onoga što ljudi najčešće naručuju. Nemam ništa protiv tih klasika no ipak…

Vjerujem i znam da podneblje u kojem živimo nudi chefovima neograničen broj resursa i namirnica iz kojih mogu izvući maksimum i prezentirati svoju lokalnu kuhinju. Tradiciju na svoj način. Upravo to živi te pokušava i želi prezentirati chef Ivan Đukić, glavni kuhar i kreativac koji krije svoj ogroman talent iza vrata kuhinje restorana Lipov hlad.

Entuzijazam s kojim on pristupa svakoj namirnici, pa bio to čak i cvijet tikvice ili dragoljuba me uvijek iznova oduševljava a tanjuri koje on slaže uvijek su prezentacija lokalne kuhinje. Crpiti Osijek kao inspiraciju, Dravu, Baranju i njena bogata polja, surađivati s OPGima koji proizvode najsočnije i najdivnije plodove te sve to složiti na tanjur, misija je, strast i i ideja ovog kreativca.

Izazov je uvijek u tome naravno, kako prilagoditi ponudu jednog restorana onome što ljudi žele jesti i spojiti to sa svojom vizijom da bi ta komunikacija između ponude i potražnje bila savršeno izbalansirana, rekao mi je Ivan u razgovoru.

Kod nas ljudi još uvijek ne znaju što jedu, a niti što zapravo žele jesti. Skeptični su prema novim stvarima ali se uvijek iznova žale na lošu ponudu. Osobno sam i sama toga mišljenja iako moram reći i složiti se da je ponuda restorana često monotona i zato uvijek dajem podršku onima koji se hrabro odlučuju na novitete i promjene.

Vjerujem da je slaganje jelovnika jedan od najizazovnijih pothvata jednog ugostitelja jer je potrebno uzeti u obzir mnoge parametre. U Lipovom hladu pripremaju novi jelovnik i imala sam čast i priliku nešto prije isprobati neka od novih jela koja nas očekuju.

Ideja je osvježiti ponudu kroz filozofiju predstavljanja lokalnih namirnica i slavonskih te nekih internacionalnih klasika na jednom visokom nivou.

Degustirala sam jednu mesnu i jednu riblju verziju.

U novoj ponudi restorana očekuju nas 4 nova burgera na kojima je chef Đukić pomno radio a svaki segment burgera je handmade. Krenuvši od peciva pa nadalje.

Recenzija burgera_Geeketa

Dakle, testirala sam 4 burgera:

  1. Burger “Mali Div” – Ovaj burger nastao je u suradnji s lokalnom craft pivovarom Mali Div i savršeno bi se trebao slagati s njihovim pivom; Cincilatorom i Gefufnom. Burger se sastoji od domaćeg brioche peciva, grilanog mladog sira, 100% junećeg mesa, džem od luka, rajčica i iceberg salata. Služen uz mlade krumpiriće i domaći burger umak uz pivo ćete ga moći konzumirati po cijeni od 75kn.
  2. Burger s vučenom, sporo pečenom teletinom – Ovdje apsolutno nema greške. Pecivo je punog okusa, pravljeno s maslacem, mekano ali ne raskvašeno. Teletina je iznimno mekana i ukusna a poslužen je s džemom od luka. Ovo je do mene ali džem od luka mi je jednostavno presladak. Osim toga totalna preporuka. Uzela bih ga opet iako bih ga više nazvala “pulled veal sendvičem” nego burgerom.
  3. Burger Pozer – Ovaj burger sadrži također 100 % domaću junetinu (200g), rikolu, pesto aioli umak, Grana Padano sir i rajčicu. Dosta jednostavan, ali to mi se i svidjelo jer je izražen fini okus mesa sa roštilja koji ništa od ostalih sastojaka ne prikriva. Jedan od favorita apsolutno. Pecivo kao i u svim prethodnim izvrsno, homemade brioche pecivo, punog okusa maslaca.
  4. Burger Duplić – Kada burger ima dva mesa znaš da će biti ili turbo dobar ili jednostavno too much. Duplić sadrži dva mesa, prženu slaninu, gouda sir, umak i salaticu. Rekla bih klasik i uz Pozera moj apsolutni favorit.

Burgere ćete dobiti pečene well done a prije nego vam kažem kakvi su, evo par osnovnih pravila prilikom pripreme.

“Treat your Burger as a Steak” – tako kažu Ameri, a ja se slažem. Dakle, pečemo ih na jako visokoj temperaturi. Burgeri se rade well done, dakle 70 stupnjeva interne temperature. Razlog je dakako, moguća pojava bakterija unutar samog mesa, zbog mljevenja. Da bi se osigurala sočnost burgera treba koristiti visok postotak masnoće, oko 30%.

Što se tiče soljenja, ja osobno solim minutu prije pečenja, neki sole tek kada su pečeni.

Kada slažemo burgere uvijek je dobro pecivo malo zapeći kako ne bi upilo sav umak i postalo gnjecavo. Ukoliko nećete zapeći stavite na dno list zelene ili iceberg salate pa na to umak. Rajčicu je dobro stavljati na “ljepljivu” površinu kako ne bi klizila. Npr. na rastopljeni sir.

Što se tiče mesa, juneći flam bi bio neka perfekcija, jednom samljeveno meso.

RECENZIJA BURGERA:

Ja sam burgere probala u mini slider verzijama i ono što mogu reći je da kao favorite izdvajam DUPLIĆ i POZER.

Načelno, najviše iz razloga što ne sadrže džem od luka koji mi u prva dva prikriva okuse mesa. Glavni favorit su mi svakako peciva koja su ukusna sama po sebi te smatram da su u pripremi burgera, osim mesa koje mora biti savršeno peciva drugi najbitniji faktor. Ukoliko je pecivo na razini i samo dobar komad mesa burgera između peciva može biti jako dobar i ukusan zalogaj.

Sve u svemu, slajderi su bili pravi doživljaj i iskreno se nadam da će i u real size verzijama biti ovako dobri. Posebno se veselim tome jer realno u Osijeku prema mojem mišljenju postoji možda jedno mjesto gdje se može pojesti dobar burger. Držim fige da i velike verzije budu jednako dobre kao ove slatke male.

Receznzija Lipov hlad

RECENZIJA ŠARAN SOUS VIDE:

Kada smo kod lokalne priče, šaran je obavezan ako spominjemo Baranju i ribu. Meni osobno, najmanje draga riba. Nisam ljubitelj toga riječnog “šmeka”. Šaran je masna riba specifičnog riječnog okusa i moram priznati da nisam puno očekivala no toliko vjerujem chefu Đukiću da sam se prepustila ovom tanjuru bez predrasuda. Na oko me čak privuklo kad je jelo stiglo na stol.

Tehnika pripreme sous vide, s francuskog “u vakuumu”, predstavlja tehniku gdje namirnicu kuhamo u vakuumu na željenim temperaturama. Ovaj šaran pripremljen je tako da se file stavlja u vakuum vrećice te se tretira kuhanjem na određenoj temperaturi. Ova tehnika osigurava sočna i okusom bogata jela. File se nakon kuhanja dovršava na grilu.

Šaran sous vide_Geeketa

Šaran ćete dobiti poslužen sa gril aromatiziranim sezonskim povrćem, torticom od krumpira i divnim umakom na bazi maslaca s koprom. Kada sam se pribojala da će ovom jelu nedostajati karaktera, uočila sam i malu ljutkastu papričicu posluženu uz jelo. Na sve je chef mislio.

Dojmovi su mi bili podijeljeni. Realno, šaran se topi u ustima, poput maslaca. Sous vide tehnika je (na moju žalost) sačuvala svu puninu okusa šarana tako da mislim da će pravi ljubitelji fiša i inače šarana ostati oduševljeni. Povrće, umak i prilozi su bili na mjestu. Ovaj tanjur definitivno nosi potpis Slavonije i Baranje. Okusi tradicije na jedan inovativan način. Nažalost nije moj favorit isključivo zbog šarana. Zamišljam tu neki file soma ili smuđa i već mi se više sviđa ta priča. Tehnički i realno gledano, greške nema. Ali meni i šaranu nema pomoći. :)

Šaran Sous Vide recenzija

Zaključno, isprobala sam dva potpuno različita jela i burgere jedva čekam probati u real size verziji. Očekujem puno od novog jelovnika i nadam se da će Osječani dati priliku i nekim novim pričama na tanjuru a šaran sous vide je apsolutno jelo na koje bih odvela nekog prijatelja, stranca ukoliko bih mu željela prenijeti okuse “riblje Slavonije” na tanjuru.

Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

Pin It on Pinterest

Share This